Hegel beim Billard

Více o knize

Smije li se filozof smijati? Je li nedolično prezentirati filozofe na zabavan način? Ili je filozofija jedna tako ozbiljna i dubokoumna djelatnost da ne samo da ne podnosi humor nego ga uopće ne dopušta? Nije li s filozofijom kao i s nogometom, kako ga jedan engleski nogometni menadžer opisuje novinaru: "Općenito se kaže da je nogomet igra u kojoj se radi o životu i smrti - ali vjerujte mi, ona je puno ozbiljnija." Za svako od ta dva shvaćanja vjerojatno postoji plauzibilno obrazloženje pri čemu me druga strana ne zanima. Kao argument mogu ukazati na više od petsto priča koje sam pronašao tijekom godina i na svu sreću Hegelov učenik Rosenkranz griješi kada 1844. godine u svojoj biografiji o Hegelu: "U jednom malom sveučilišnom gradu po sebi beznačajni događaji i izjave dobivaju veliku važnost i dugo ostaju u sjećanju, dok su u današnjim većim sveučilišnim gradovima jedva još moguće anegdote o profesorima."