Knihobot

Moja koža je tanja

Parametry

  • 82 stránek
  • 3 hodiny čtení

Více o knize

Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića

Nákup knihy

Moja koža je tanja, Tanja Belobrajdić

Jazyk
Rok vydání
2019
Vazba
(pevná)
Jakmile se objeví, pošleme e-mail.

Doručení

Platební metody

Nikdo zatím neohodnotil.

Titul
Moja koža je tanja
Jazyk
chorvatsky
Rok vydání
2019
Vazba
pevná
Počet stran
82
ISBN10
9538218647
ISBN13
9789538218644
Série
Štítky
Anotace
Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića