Povijest 12

Více o knize

Položaj seljaka u 18. stoljeću bio je težak. Tretirani su kao tegleće životinje i nisu imali gotovo nikakvih prava. Ipak, nisu svi seljaci bili u jednakom položaju, oni koji su se izborili za komadić vlastite zemlje razlikovali su se od kmetova, kojima se trgovalo kao da nisu ljudska bića. Seljaci nisu uvijek mirno trpjeli svoj položaj, osjećao se nemir koji je povremeno, diljem Europe, prerastao u pobune i ustanke. Radnici se u to vrijeme strašno izrabljuju, loše su plaćeni i jedva preživljavaju. Istodobno nisu dovoljno ujedinjeni kako bi se udružili u borbi za veća prava, pa tek ponegdje, primjerice u Francuskoj 1776. godine, organiziraju štrajkove. Ne miruje ni plemstvo, koje je krajem 18. stoljeća potpuno zahvaćeno revolucionarnim valom. Nezaustavljivo napreduje građanski sloj, koji postaje sve važniji čimbenik društvenog života, pogotovo u politički i ekonomski najrazvijenijim zemljama. Građanski sloj u Francuskoj borio se za uspostavljanje kapitalističkog načina proizvodnje i borio se protiv plemićkog uređenja. U posljednjoj četvrtini 18. stoljeća dva su politička prevrata uzdrmala temelje starog režima: Francuska i američka revolucija. Zbog unapređenja tehnika plovidbe razvija se trgovina, no razvijaju se i kolonije koje počinju tražiti autonomiju.