Pristojne ptice

Více o knize

Evelina Rudan u ovoj knjizi predstavlja se kao autopoetička proteza jednosmjernoj ulici našeg poetskog kritičkog mimetizma. Tematizirajući sebe, prepisuje iz stvarnosti koja joj posuđuje odraz, emitirajući neposredovani energizam i sliku, ne obazirući se na narudžbu zrcala. Njezin govor naglo se sjeća svega – sebe nekad i sada, stabla, bršljena, ptice – nalazeći uporište u sebi, prijateljima i tzv. običnom životu. Najbolje dosege njezine poetske ideologije očituju se u obiteljskim pjesmama koje smanjuju razdaljine između privatnog i javnog "lirskog" ja. Također, ne treba zaboraviti stihovne aplikacije koje, s zamjetnom učenošću i darom, naslanjaju se na recentno hrvatsko pjesništvo (pjesme poput "Večeras bih mogla napisati najradosnije stihove" i "Kad su majstori ugasili svijeću"). Ovdje se radi o autoričinom naklonu, a ne uklonu, te visokoosviještenim metapoetskim mjestima koja, mijenjajući svoje morfološke pozicije, postaju nova vrijednost. Poezija Eveline Rudan u "Pristojnim pticama" nadilazi obećanje bolje pjesničke budućnosti.