Hrvoje Gračanin Pořadí knih (chronologicky)

Gladijatorske su predstave bile strašne i okrutne, no ipak su bile iznimno popularne. Od trećega stoljeća prije Krista do početka petoga stoljeća milijune je gledatelja opčinjavala igra sa smrću u areni. Te su predstave, osobito nakon otvaranja Koloseja 80. godine, zadobile nevjerojatne razmjere, a carevi su ih koristili kako bi pokazali svoju moć nad ljudima i životinjama. Fik Meijer, jedan od najpoznatijih nizozemskih povjesničara, u knjizi "Gladijatori - Zabava za puk u Koloseju" opisuje te okrutne borbe i sve što ih je pratilo. Srž knjige čini opis cjelodnevnog programa koji se sastojao od tri dijela: u jutarnjim satima borile su se najrazličitije divlje zvijeri međusobno ili su na njih nasrtali gladijatori, u podnevnom dijelu mnogi su našli smrt u brutalnim ili uprizorenim pogubljenjima, a poslijepodne su se gladijatori međusobno borili na život i smrt. Posebna pozornost pripada pitanju što se nakon predstava događalo s truplima. No, tu su i druga pitanja: Kakvo je bilo podrijetlo gladijatora? Kakvi su im bili izgledi da prežive? Koliko je ugodno bilo gledateljima u Koloseju? Jesu li se u areni održavale i uprizorene pomorske bitke? Što je bilo s Kolosejem nakon zabrane igara? Ukratko, ova knjiga cjelovit je i pregledan prikaz najpopularnije zabave za puk u starome Rimu.

Posljednje dane rimskih careva, od kojih je jedva nekolicina umrla mirnom smrću u postelji, na osnovi dostupnih povijesnih izvora opisuje nizozemski povjesničar, stručnjak za klasičnu starinu. Privatni i javni životi careva prikazani su popularnim stilom, kronološkim slijedom, uz dodatak preglednih grafikona dinastija (Julijsko-klaudijevska, Antoninska, dinastija Septimija Severa i Konstantinska).

Knjiga je prvi sintetski prikaz povijesnoga razvoja savsko-dravsko-dunavskoga međurječja u prijelomnom i formativnom kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom razdoblju (od 4. do 11. stoljeća) u hrvatskoj historiografiji. Autor analizira vojnopolitičke prilike u Međurječju i etničke promjene od romaniziranog stanovništva do slavenskih plemena. Analiza otkriva kontinuitet panonskog prostora na upravnopolitičkoj razini, kao i na kulturno-tradicijskoj te na razini naseljavanja od rimskih provincija do feudalnih kneževina. Time autor odbacuje tezu o jasnoj granici koja je razdvojila antiku od srednjeg vijeka. Knjiga je posebno zanimljiva jer donosi neke nove spoznaje o doseljavanju Hrvata i “Panonskoj Hrvatskoj”.