Rujana Jeger je još 2001. godine napisala "Darkroom", svoju prvu knjigu - roman, u kojoj čitko i autorski promišljeno opisuje ne samo glavni lik Moranu, djevojku-ženu koja u svojim ranim tridesetima rekapitulira pređeni životni put, već istovremeno vrlo plastično progovara o čitavoj jednoj generaciji čije se sazrijevanje odvijalo za traumatičnog razdoblja hrvatske i ex-yu povijesti, na prijelomu 80-ih i 90-ih godina.
„U rujnu 2000. godine u Sjedinjenim Američkim Državama uspješno mi je presađen bubreg. -Nisam ga dobila od umrle osobe, niti od bliskog rođaka, kao što, je to uglavnom običaj - već od anonimne žive osobe,- dobrovotjne davateljice. Naravno da m je no pamet palo mnogo pitanja, a prvo od njih bilo je - zašto? Zašto bi netko odlučio darovati dio svog tijela potpuno nepoznatoj osobi, i to bez ikakve novčane naknade? Ovo su priče o susretima s njima i o tome kako su ljudi voljni činiti dobro, iako nam se. Često čini da je upravo obrnuto." Slavenka Drakulić sabrala je iskustva američkih donatora bubrega koji su nesebično odlučili da poklone svoje organe kako bi pomogli nekom ko je bolestan. Knjigu je napisala pošto je i njoj presađen bubreg od živog nesrodnog darodavca 2004. godine.