
SMS eseji
zapisi 2007-2009
Autoři
Parametry
- 229 stránek
- 9 hodin čtení
Více o knize
Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.
Nákup knihy
SMS eseji, Viktor Žmegač
- Jazyk
- Rok vydání
- 2010
- Vazba
- (měkká)
Doručení
Platební metody
Nikdo zatím neohodnotil.
- Titul
- SMS eseji
- Podtitul
- zapisi 2007-2009
- Autoři
- Viktor Žmegač
- Vydavatel
- Profil
- Rok vydání
- 2010
- Vazba
- měkká
- Počet stran
- 229
- ISBN10
- 9533190434
- ISBN13
- 9789533190433
- Série
- Štítky
- Anotace
- Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.