Put samoovisnosti

Více o knize

Samoovisnost, ljubav, bol i sreća četiri su puta koja vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bića – četiri staze koje svatko od nas mora proći sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali, put samoovisnosti naš je najveći, možda i jedini pravi izazov, a mudrost Jorgea Bucaya pomoći će nam da ga prihvatimo i proputujemo. Biti neovisan znači uspjeti ne ovisiti ni o kome. Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, što nije loše, ali mu treba pristupiti kao nečemu nemogućem, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Da bi čovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Ako je, dakle, neovisnost nemoguća, suovisnost nastrana, međuovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu riječ: samoovisnost.