
Pravopis hrvatskoga jezika
Autoři
Více o knize
Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.
Nákup knihy
Pravopis hrvatskoga jezika, Josip Silić, Vladimir Anić
- Jazyk
- Rok vydání
- 2001
- Vazba
- (pevná)
Doručení
Platební metody
Nikdo zatím neohodnotil.
- Titul
- Pravopis hrvatskoga jezika
- Jazyk
- chorvatsky
- Autoři
- Josip Silić, Vladimir Anić
- Vydavatel
- Novi Liber
- Rok vydání
- 2001
- Vazba
- pevná
- Počet stran
- 981
- ISBN10
- 9536045176
- ISBN13
- 9789536045174
- Série
- Štítky
- Slovníky
- Anotace
- Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.