Vladimir Anić Pořadí knih (chronologicky)

Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.

Vladimir Anić koncipirao je svoj “Rječnik hrvatskog jezika” daleko od svake politike. U Hrvatskoj opterećenoj politikom to je pravo olakšanje. Unatoč “kohezionoj” volji lingvista u bivšoj Jugoslaviji i krajnje “razlikovnoj” u nezavisnoj Hrvatskoj, Anić se bavio isključivo jezikom. Zanimali su ga slojevi njegovih govora i pisama. Anić nije određivao prošlost, nego je prošlost odredila njegov “Rječnik hrvatskog jezika”, pri čemu nije nimalo ignorirao suvremeni hrvatski jezik i govor. Rječnik sadrži 16.748 osnovnih riječi koje svakodnevno koristite na poslu, u školi, kod kuće; jednostavne i sažete defincije; više od 60.000 izvedenica, sinonima i sinonimskih izraza, popis županija i hrvatskih gradova s nazivima stanovnika. Kompletan sadržaj Rječnika nalazi se i na CD-ROM-u.

Serbo-Croation