Knihobot

Milana Vuković Runjić Knihy

    Pokaži koliko me cijeniš: i još deset novih priča napisali su za vas...
    Hotel u oblacima 1914.
    Prijatelj mi kaže da je došlo proljeće : pjesme
    Proklete kraljice
    Jmenuji se Červená
    Supruge i ljubavnice
    • Jednoho zimního večera roku 1591 je v Istanbulu zavražděn přední iluminátor rukopisů a nyní k nám promlouvá ze studny, kam vrah hodil jeho tělo. Jeho hlas se ale ztrácí v koncertu ostatních hlasů, mezi nimiž figurují mistři sultánovy malířské dílny, knihař Kara a jeho milenka Şeküre, dohazovačka Ester, Strýc Efendi i mince, červená barva, smrt, pes nebo třeba strom. Každý z nich předkládá svůj pohled na svět a snaží se nás přesvědčit o své pravdě a je jen na čtenáři, jaký obrázek si z tohoto napínavého příběhu poskládá. Román je vrcholným dílem tohoto tureckého nositele Nobelovy ceny za literaturu (2006). Přeložil Petr Kučera

      Jmenuji se Červená
      3,7
    • Proklete kraljice

      • 152 stránek
      • 6 hodin čtení

      Doznajte sve o Nefretiti, najljepšoj kraljici svih vremena, Kleopatri, zavodnici vojskovođa, Mesalini, žderačici muškaraca, Ireni, koja je ubijala da bi vladala, Matildi, ljepotici s mačem, Anne Boleyn, proračunatoj i nemilosrdnoj, te o mnogim drugima, sve do “kraljice srca”, Lady Diane.

      Proklete kraljice
    • Hotel u oblacima 1914.

      • 187 stránek
      • 7 hodin čtení

      Kraj je srpnja 1914. U hotelu ni na nebu ni na zemlji sastaju se diplomati, političari, okrunjene glave, pjesnici, vizionari i špijuni na posljednjem razgovoru o tome može li se izbjeći Veliki rat.Što je Willy rekao Nickyju, Aleister Gustavu, a Gustav Stefanu doznajte u romanu Hotel u oblacima 1914. Milane Vuković Runjić.“Za priču se uskoro čulo u novinama, pisalo se o Grand ho- telu u Algemainer Zeitungu, u Neue Freie Presse, u Timesu, u Figarou . . . usporedno s najčudnijim pripovijestima o mu- mijama i njihovim vječnim ljubavima i sličnim egzotičnim crticama. Počelo se naveliko govoriti o hotelu za mrtve, kao i za one koji su dovoljno maštoviti, hrabri i upućeni da znaju naći najdivnije mjesto na tromeđi Carstva, mjesto na kojem će se ukrcati u žičaru ili u čudnovatu kočiju za Majestic. Što je više škripao i bučio, što se više zahuktavao rat, to se više očajnika pitalo gdje je taj hotel i postoji li uopće, ali njega se ne može otkriti u strahu, zloj slutnji ili boli, nego će ga naći samo onaj tko u savršenoj dokolici, s perom u šeširu, u društvu jedne ili više srna, jedne ili više dama, gleda iz Češ- ke u Njemačku, iz Njemačke u Rusiju, stojeći na posebno lijepoj mahovinastoj stijeni, dok se u daljini glasa borbeni Siegfried.”

      Hotel u oblacima 1914.
    • Pisci o pisanju

      32 autora o tajnama zanata

      • 259 stránek
      • 10 hodin čtení

      “Zahvaljujem piscima koji su svojim esejima stvorili ovu knjigu, onima koji su se toga prihvatili na prvi poziv, kao i onima koji su se nećkali. Malo sam manje zahvalna onima koji su me neljubazno odbili, ali takva su bila samo dvojica i činilo bi mi se da živim u najboljem od svjetova da me nisu prizemljili—stoga i njima hvala. Ideja za knjigu pala mi je na pamet ljetos, dok sam s prijateljima iz Splita sjedila u pizzeriji “Zlatna vrata” i tada im je lažno predstavila kao već razrađenu, jer znam da se ni kome ne bi dalo napisati baš prvi esej, bez dedlajna, bez naganjanja. Zapravo sam zamišljala još prošlog proljeća dok sam gostovala u trešnjevačkoj školi kreativnog pisanja i čitala zbirku Writers on writing s esejima novokontinentalnih autora o spisateljskim radnim navikama, koji su izlazili u New York Timesu. To me je, navodno, motiviralo, premda je razlog bio dublje prirode: ja slabo poznajem pisce, gotovo se nikada ne družim s njima, i mislim da su mi počeli nedostajati. Ovo nije vrijeme kavana i debatiranja o književnosti, makar ne u onom smislu kako ih vidimo u Kiklopu, i stoga mi je knjiga bila dobra maska da iz čista mira zovem pisce, predstavim se ako me ne znaju, i pitam ih kako pišu/pišemo?”—urednica Milana Vuković Runjić

      Pisci o pisanju