
Prigrli život
moja godina provedena u radosti
Hodnocení knihy
Parametry
- 391 stránek
- 14 hodin čtení
Více o knize
U lipnju 2011. godine, Susan Spencer-Wendel saznaje da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), neizlječive bolesti koja uništava živce. Unatoč neizbježnom propadanju tijela, odbija odustati od života. Ova četrdesetpetogodišnja majka troje djece odlučuje svaki dan provesti s radošću. Putuje na Yukon s prijateljicom da vidi polarnu svjetlost, u Budimpeštu gdje je provela prve godine braka, u sjevernu Kaliforniju da upozna biološku majku, te na Cipar, zemlju svog pokojnog oca. Jedna od najvažnijih pustolovina je posjet New Yorku s četrnaestogodišnjom kćeri Marinom, gdje zajedno kupuju vjenčanicu za svadbu koju Susan neće doživjeti. Njena priča brzo se širi i izaziva snažne reakcije. U memoarima poziva čitatelje da joj se pridruže na putu preobrazbe, dijeleći zahvalnost i mudrost. “Pišem o prihvaćanju, životu u radosti i umiranju u radosti,” ističe. Njezina posljednja želja je da ljudi uživaju u životu, smiju se, plaču i grle svoje bližnje. Kritičari hvale njezinu hrabrost i odlučnost da traži sreću unatoč dijagnozi, a njezina iskustva, iako bolno iskrena, inspiriraju na potraženje sreće i ljubavi.
Nákup knihy
Prigrli život, Susan Spencer-Wendel, Irena Škarica
- Jazyk
- Rok vydání
- 2014
- Vazba
- (měkká)
Doručení
Platební metody
Tady nám chybí tvá recenze.
- Titul
- Prigrli život
- Podtitul
- moja godina provedena u radosti
- Vydavatel
- Fraktura
- Rok vydání
- 2014
- Vazba
- měkká
- Počet stran
- 391
- ISBN10
- 9532665722
- ISBN13
- 9789532665727
- Série
- Štítky
- Zdraví & Lékařství, Literatura faktu, Zdraví, Lékařská tématika, Příběhy, Úmrtí, Nemoci, Podle skutečných událostí, Osudy lidí
- První vydání
- 2012
- Původní název
- Until I Say Good - Bye
- Hodnocení
- 4,05 z 5
- Anotace
- U lipnju 2011. godine, Susan Spencer-Wendel saznaje da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), neizlječive bolesti koja uništava živce. Unatoč neizbježnom propadanju tijela, odbija odustati od života. Ova četrdesetpetogodišnja majka troje djece odlučuje svaki dan provesti s radošću. Putuje na Yukon s prijateljicom da vidi polarnu svjetlost, u Budimpeštu gdje je provela prve godine braka, u sjevernu Kaliforniju da upozna biološku majku, te na Cipar, zemlju svog pokojnog oca. Jedna od najvažnijih pustolovina je posjet New Yorku s četrnaestogodišnjom kćeri Marinom, gdje zajedno kupuju vjenčanicu za svadbu koju Susan neće doživjeti. Njena priča brzo se širi i izaziva snažne reakcije. U memoarima poziva čitatelje da joj se pridruže na putu preobrazbe, dijeleći zahvalnost i mudrost. “Pišem o prihvaćanju, životu u radosti i umiranju u radosti,” ističe. Njezina posljednja želja je da ljudi uživaju u životu, smiju se, plaču i grle svoje bližnje. Kritičari hvale njezinu hrabrost i odlučnost da traži sreću unatoč dijagnozi, a njezina iskustva, iako bolno iskrena, inspiriraju na potraženje sreće i ljubavi.